Ustavni Sudovi – Komparacija

Hammer

Ustavni sud svake zemlje je najviša instanca u državi – ti sudovi imaju zadnju riječ o bilo kojem zakonu, propisu i/ili pravnom slučaju. Glavna zadaća suda je da tumači dali su donesene presude u skladu sa ustavom. S obzirom na broj slučajeva takvi sudovi u pravilu biraju koje sporove uzimaju na razmatranje – ideja je da samo slučajevi od kritične važnosti završavaju na ustavnom sudu.

S obzirom na kritičnost takve institucije u funkcioniranju pravne države, zanimljivo je napraviti komparaciju izmedju Amerike i Hrvatske:

USA-HRV

Par interesantnih činjenica odmah postaje uočljivo:

  • Broj sudaca je u Hrvatskoj za 50% veći od Američkog
  • Hrvatski suci u prosjeku imaju u pola manje sudačkog iskustva od svojih američkih kolega
  • Vise od 50% hrvatskih sudaca nema nikakvog profesionalnog sudačkog iskustva
  • 40% Hrvatskih sudaca je bilo direktno anagažirano na izbornim listama za sabor – imaju političko iskustvo

Usporedba pojedinačnih sudaca:

Suci

Detaljnijim pregledom individualnih sudaca možemo zaključiti sljedeće:

  • Ako izuzmemo Branka Brkića, hrvatski prosjek sudačkog iskustva je 2 godine
  • Sonia Sotomayor i Samuel Alito imaju zajedno 33 godine sudačkog iskustva prije dolaska na ustavni sud; zbroj godina sudačkog iskustva svih hrvatski sudaca (ako izuzmemo Branka Brkića) je 28 godina
  • Političke funkcije koje su obnasali hrvatski ustavni suci su u pravilu bile ključne političke figure u zemlji:
  • Anticević-Marinović – ministrica
  • Arlović – potpredsjednik Sabora
  • Leko – Predsjednik Sabora

Vrlo poražavajuća činjenica je da više od 50% hrvatski sudaca nikada nije napisalo sudačko mišljenje o nekome predmetu. Svoje glavno sudačko iskustvo hrvatski suci su počeli stjecati na najvišoj državnoj instanci; nesto slično kao da tek diplomiranim studentima medicine prepustimo da vode komplicirane operacije bez prethodne vježbe.

Sud bi trebao biti apolitička institucija, hrvatski zakon čak nalaže da suci ne smiju biti članovi političkih stranaka. Josip Leko, nakon što je SDP izgubio na izborima, se ispisuje iz stranke i odlazi na ustavni sud. Možda je to legalno, ali se sigurno kosi sa namjerom zbog koje je donesen zakon. Namjera takvog zakona je bila da sud bude apolitičan, a ne da se proceduralno zabrani članstvo u stranci.

Proces imenovanja i potvrđivanjima sudaca od strane sabora, očito ne funkcionira. Suci imaju premalo profesionalnog iskustva i postoji velika šansa da je najvisi sudu u državi ispolitiziran, i da na sud dolaze “podobni”, a ne sposobni. Možda bi bilo bolje kada bi se imenovanje i potvrđivanje odijelilo, na primjer Predsjednik države imenuje, a Sabor mora potvrdit?

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s